Mater na službenom putovanju - povratak na posao nakon porodiljskog

Nakon rođenja djeteta i navike na novog člana u porodici, slobodno ću reći da je druga najstresnija stvar za jednu majku- povratak na posao nakon porodiljskog. 

Podijeliću s vama moje iskustvo s ciljem da olakšam ili dam mali doprinos majkama koje ovaj proces tek čeka.

Mater menadžer. Među papirima.

Moj sin Matej  imao je 8 mjeseci kada sam dobila poziv moje kompanije da se vratim na posao kako bih bila angažovana na novom projektu koji je trebao da počne za mjesec dana. Volim svoj posao i zadovoljna sam uslovima koje imam u svojoj kompaniji, te mi je ovaj poziv probudio želju da se vratim projektima i radu sa ljudima. 

Imala sam mogućnost baka servisa, što je dodatno olakšavalo kakav ću odgovor dati na ovu ponudu.

Faza "između dvije vatre"

Vraćam se na posao! Wau! Mater postaje opet menadžer. Sastanci, ljudi, razgovori o ozbiljnim temama. Kakvo nestrpljenje, ali i neka panika. Da li sam zaboravila? Da li ću izdržati 8 sati da ne vidim dijete? Šta ako bude plakao dok me nema? Biće s bakom, u najsigurnijim je rukama, a ja mogu doći na pauzi da ih obiđem ukoliko bude bilo potrebe. Željela sam da se vratim na posao, a željela sam biti i dobra majka. 

Faza "grizodušje"

Počela sam da radim. Prve dvije sedmice su proletile brzo, u planiranju, u navikavanju, u sreći, ali i u plakanju. Da li sam „prodala“ svoje majčinstvo zbog plate? Da li sam postala nemajka? Hoće li moje dijete nositi emocionalne traume zbog mog odsustva od 8 sati dnevno u toku radne sedmice?

U glavi su se rojila razna, sad iz ove perspektive mogu reći, besmislena pitanja. Čas sam se nalazila s jedne strane majčinstva, čas s druge strane. Neki su  tvrdili da majka ne bi trebalo da ostavlja dijete najmanje 12 ili 18 mjeseci. Ali ako sagledamo tržište rada i način poslovanja većine, u svijetu majke odlaze na posao nakon samo 3 ili 6 mjeseci od poroda. Mnogo su mi značila iskustva žena iz okoline koje su se na posao vraćale kad su im djeca bila i manja od uzrasta mog sina.

Ja sam se svrstala u onu grupu žena i majki koja smatra da je važan kvalitet vremena koje provodite sa svojim djetetom, a ne kvantitet. 

Faza "sve je došlo na svoje"

Najvažnije je da sa djecom provodite kvalitetno vrijeme.

Kako su sedmice i mjeseci prolazili, uhodavali smo se sve više. Matej je zavolio svoju rutinu sa bakom i dedom. Toliko da čak ima dana i da plače kad ga suprug i ja preuzimamo za odlazak kući.

Ima dana kada sam umornija, ima dana kada se igramo i skačemo cijelo poslijepodne, dok ne zadrijemamo.

Odabrala sam da se ranije vratim na posao i ne kajem se. Matej sada ima 15 mjeseci i već 7 mjeseci živimo ovim tempom. Drago mi je da sam to prošla u ranijem periodu, jer bi mi sad sigurno bilo teže. 

To bih preporučila i majkama koje ne mogu da biraju, već su prinuđene po ugovoru da se ranije vrate na posao- razmišljajte da ćete prije proći proces navike i živite za trenutke povratka s posla i ponovnog susreta s vašim djetetom. Pronađite vaš balans.

Ja sam tako izabrala.  Bilo mi je potrebno da se osjećam dobro u svojoj koži, a radna produktivnost je baš tako uticala na mene. A to znači onda samo jedno: srećna mater, srećna beba!